User Rating: / 1
PoorBest 

Piše: dr Ibrahim VAJZOVIĆ

Dr Ibrahim Vajzović je doktor nauka iz oblasti Businesa i Managementa. Radi kao profesor na Fontbonne University-u u Saint Louis-u.

Poštovani čitaoci, u slijedećih nekoliko brojeva pokušati ćemo objasniti suštinu, istoriju, ulogu, te značaj bosansko-hercegovačke dijaspore a pogotovo njen značaj za Bosnu i Hercegovinu. Ovaj feljton ne pretenduje da polemiše sa različitim pogledima na dijasporu, nego mu je, prije svega cilj da dodatno upozna čitaoce SabaHa o velikim potencijalnim mogućnostima kojima dijaspora raspolaže. Nažalost ne postoji niti unutar dijaspore a niti u samoj Bosni i Hercegovini zajednička strategija koja bi ovu potencijalnu mogućnost dovela u stanje realizacije. Možda je uzrok ovome i nepoznavanje potencijalnih mogućnosti dijaspore ili pak zanemarivanje njene moguće uloge.

U slijedećih nekoliko brojeva pokušati ćemo objasniti suštinu, istoriju, ulogu, te značaj bosansko-hercegovačke dijaspore a pogotovo njen značaj za Bosnu i Hercegovinu. Ovaj feljton ne pretenduje da polemiše sa različitim pogledima na dijasporu, nego mu je, prije svega cilj da dodatno upozna čitaoce SabaHa o velikim potencijalnim mogućnostima kojima dijaspora raspolaže. Nažalost ne postoji niti unutar dijaspore a niti u samoj Bosni i Hercegovini zajednička strategija koja bi ovu potencijalnu mogućnost dovela u stanje realizacije. Možda je uzrok ovome i nepoznavanje potencijalnih mogućnosti dijaspore ili pak zanemarivanje njene moguće uloge. Razlog zašto baš sada počinjemo sa ovim feljtonom ima i svoje praktično značenje. Naime u oktobru ove godine se održavaju opšti izbori u Bosni i Hercegovini. Rezultati ovih izbora bi, po svim predviđanjima, mogli imati presudan uticaj na budućnost Bosne i Hercegovine. Mi ćemo u kasnijim izdanjima SabaHa pisati o veličini bh. dijaspore i njenom značaju za BiH, ali ćemo za ovaj uvodni dio samo napomenuti da po procjenama Svjetske Banke skoro 37% stanovništva Bosne i Hercegovine živi van njenih granica. Uvažavajući ovu činjenicu, smatramo da bi svaki Bosanac i Hercegovac, koji je dio bh. dijaspore trebao razmisliti i o svojoj ulozi u kreiranju budućnosti Bosne i Hercegovine.

Ovalj feljton će nastojati upoznati čitaoce sa velikim doprinosom koji bi svaki pojedinac mogao učiniti za svoju matičnu zemlju-Bosnu i Hercegovinu i to na najdemokratskiji mogući način-PUTEM IZBORA tj. GLASANJEM.

Želimo još napomenuti da će ovalj feljton biti objavljivan i u drugim sredstvima informisanja u svijetu i u samoj Bosni i Hercegovini.

Nastanak i struktura bh. dijaspore

Kada govorimo o novijoj bosanskohercegovačkoj dijaspori onda prije svega mislimo na građane Bosne i Hercegovine koji su se iz raznih razloga iselili iz zavičaja poslije Drugog svjetskog rata. Tako možemo govoriti o ekonomskoj migraciji ili dijaspori koja potiče od onih Bosanaca i Hercegovaca koji su se iselili iz BiH tražeći posao i svoju ekonomsku egsistenciju u drugim zemljama, najčešće u zemljama Zapadne Europe i Amerike. Također je značajno napomenuti da je određeni broj ljudi iz BiH odlazio iz zemlje kao politička emigracija, tj. zbog neslaganja sa tadašnjim političkom sistemom, ili su neki od njih bili “praktički” primorani da napuste zemlju.

Ako posmatramo strukturu bh. dijaspore onda možemo primjetiti da je ona slojevita po mnogim segmentima i parametrima. Prije svega ona je slojevita po vremenu njenog nastanka tj. po vremenu odlaska iz zavičaja. Tako danas imamo generacije koje su napustile BiH prije 30-tak pa i 60-tak godina. Kako smo već napomenuli, jedan dio njih čine političku emigraciju a jedan dio čini tkzv. ekonomsku migraciju. Jedni su napustili zemlju dobrovoljno tražeći posla, a drugi su bježali od tadašnjeg sistema vlasti.

Za razliku od njih, ogromna većina bosanskohercegovačke dijaspore zemlju je napustila uslijed agresije na Bosnu i Hercegovinu u periodu od 1992-1995. godine. Ovaj dio dijapsore ne spada ni u političku ni u ekonomsku dijasporu. Ogromna većina njih nije samoinicijativno napustila zavičaj, nego su iz njega protjerani. Realne su procjene da ovaj dio dijaspore danas čini preko 85% cjelokupne bh. dijaspore.

Svakako da je bosanskohercegovačka dijaspora slojevita i generacijski. Onaj dio dijaspore koji je zamlju napustio iz ekonomskih ili političkoh razoga je u zreloj životnoj dobi, a onaj dio koji je zavičaj napustio u vremenu 1992-1995 je relativno mlada populacija i procjene su da je preko 40% u ovoj grupaciji mlađe od 40 godina. I ova grupacija je u sebi slojevita. Dok su oni mlađi preokupirani pohađanjem škole, studija ili pak zaposlenja i imaju malo vremena za neke druge aktivnosti, oni se ipak aktivno uključuju u organizovane oblike djelovanja dijaspore.

Oni se relativno lahko i brzo integrisu u novo društvo. Za razliku od njih, starije generacije se vrlo teško ili nikako integrišu u novo društvo. Za to je prepreka i nepoznavanje jezika, koji oni veoma teško ili nikako ne mogu savladati. Oni obično žive između okupljanja u organiziranim oblicima djelovanja i maštaju o povratku ali većina njih ipak ostaje tamo gdje su se zatekli.

Bh. dijaspora je također slojevita i po nivou obrazovanja. Dok onaj dio ekonomske dijaspore koji je zemlju napustio prije 30-tak i 60-tak godina čine uglavnom, nekvalifikovani, polukvalifikovani, kvalifikovani radnici i vrlo mali broj visokoobrazovanih ljudi, dotle dio dijaspore koji je zavičaj prisilno napustio tokom agresije na BiH tj. 1992-1995. godine predstavlja veoma obrazovani i kvalifikovani kadar. Tako se procjenjuje da je preko 27% iz reda zadnjeg vala dijaspore visokoobrazovanog kadra. To je sigurno najveći gubitak za Bosnu i Hercegovinu, jer je izgubila ono najvriednije, izgubila je ljudski potencijal, izgubila je veliki dio svog visokoobrazovankg kadra. BiH je u ovome periodu (1992-1995), izgubila najkreativnije generacije tj. one najvrijednije koje je BiH ikada imala. Ove generacije rođene između 1955-1975 su se školovale po najsavremenijem sistemu obrazovanja, to su prve informaticke generacije. Ovo su generacije koje danas idu ka vrhuncu intelektualnog stvaralaštva. Svakako da one predstavljaju veliki gubitak za Bosnu i Hercegovinu jer su prije izbijanja agresije na BiH pripadnici ovih generacija vodili velike firme, fakultete, banke i druge ustanove.

Na kraju recimo i to da je bh. dijaspora slojevita i po užem zavičaju u BiH iz koga se iselila. Dok jedan dio dijaspore, onaj koji je BiH napustio kao ekonomska emigracija, čine većinom ljudi iz manje urbanih sredina i manje industrijski razvijenih gradova, danas ne mali broj njih potiče iz velikih gradova i za bosanskohercegovačke prilike industrijski razvijenih centara (Banja Luka, Doboj, Bijeljina, Prijedor, Mostar, Tuzla, Sarajevo, Brčko, itd.)

Svakako da su i jedni i drugi donijeli sa sobom svoje običaje, svoj način razmišljanja i svoj specifičan odnos prema zavičaju i Bosni i Hercegovini.

U slijedećem broju ćemo nastaviti pisati o strukturi bosansko-hercegovačke dijaspore.

Za sve sugestije, pitanja ili prijedloge, molimo vas pošaljite e-mail na adresu: This e-mail address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it .